Croatia

Aqua pedagogija po Uwe Legahnu 

 

Aqua pedagogija opisuje moderan pristup učenja djece plivanju. Uwe Legahn, nastavnik plivanja u Hamburgu, definirao je Aqua pedagogiju u svojoj knjizi „U vodi kao kod kuće“, kako bi naglasio da pedagoški pristup predstavlja temelj u modernom načinu obuke.

 

Za razliku od mnogih nastavnih metoda ili pristupa u Njemačkoj koji zagovaraju da -prsno plivanje – najsloženiji stil plivanja- predstavlja osnovnu tehniku plivanja i da su djeca negdje u prvom razredu osnove škole, najpodobnija za učenje te tehnike,  Aqua pedagogija se zasniva na  razvojonom stadiju djece i zagovara da djeca trebaju učiti plivati u dobi između 3 i 4 godine. Tokom rane faze učenja tehnika ispravnih zamaha u plivanju se uglavnom ignorira i ustupa mjesto sigurnosnim aspektima i osnovnoj obuci.

 

Aqua pedagogija, za razliku od konvencionalnih pristupa zasniva se na neprestanoj obuci u vodi od samih početaka plivanja djece kao beba pa sve do takmičarskih sportova a jedan od ciljeva je da djeca postanu sigurni plivači mnogo prije nego što krenu u školu.

 

Osnovni pristup u Aqua pedagogiji je sigurnost, npr „vještine preživljavanja“ koje se mogu porediti sa komponentama poput vazdušnih jastuk/airbags, sigurnosnih pojaseva, naslona za glavu i mehanizama za ublažavanje udara.

 

Ukoliko učimo djecu ovim tehnikama onda će ona postati sigurni i svestrani plivači mnogo prije školskog uzrasta.

 

Djeca se uče kognitivnim vještinama od malena i tako stiču samopouzdanje i razvijaju društvene sposobnosti.

 

Takva djeca sa lakoćom savladavaju male nezgode, koje se svakodnevno dešavaju i smatraju da takve nezgode nisu opasne, dok djeca koja nemaju takve vještine često se povrede ili izazovu još težu situaciju.

 

Aqua pedagogija zagovara sprečavanje nesreće. Aqua pedagogija predstavlja isprobani i dokazani obrazovni koncept kako se vrši obuka sigurnih i zdravnih plivača i kako se smanjuje broj neseća u vodi sa fatalnim ishodom ili teškim povredama.

 

Sigurnosne komponente:

 

Refleksno suzbijanje panike predstavlja zračni  jastuk i to je osnovna tehnika preživljavanja.

 

Tipična reakcija tokom prvog stanja šoka je nemogućnost micanja ili disanja. Udisanje prethodi zadržavanju daha, što ne dovodi ni do kakvih posljedica na kopnu, ali se završava sa fatalinim posljedicama u i pod vodom. Tako će jedan neobučeni plivač naizmjenično udisati što je reakcija na iznenadno padanje u vodu i tako će se respiratorni organi ispuniti vodom. Ovo ne samo da je bolno već dovodi do povećane panične reakcije.

 

Suzbijanje te reakcije osnovni je cilj Aqua pedagogije.

 

Često se djeci tokom treninga govori da zarone glavu (ili lice) pod vodu i da izdahnu snažno dok zaranjaju. Tako da, ukratko, ispuštanje zraka ili pravljenje balončića pod vodom predstavlja jednu automatsku reakciju. Od djece se traži da zagnjure lice i prave balončiće u raznim situacijama dok plivaju, skaču, rone tako da pravljenje balončića postaje nešto tako normalno poput disanja.

 

Tokom programa plivanja u trajanju odprilike 7 tjedana sa  po 3 sata tjedno djeca zaranjaju lice i izdišu zrak gotovo 1500 puta. Ova visoka frekvencija ponavljanja predstavlja pouzdano suzbijanje panične reakcije.

 

Suzbijanje refleksa panike je životna garancija slična zaštitničkom refleksu disanja kod novorođenih. Kada se osigura vitalni element kontroliranog disanja, gotovo svaka situacija pod vodom će se savladavati sa lakoćom.

 

Sigurnosni pojas kod plivanja je nešto što pomaže da se pluta po vodi. Gotovo svaka situacija na zemlji dozvoljava „onome koji diše“ da se oporavi i nastavi nakom stanke. Komparativna tehnika je potrebna i u vodi ali se rijetko uči i onda dolazi do teških posljedica.

 

Djeca moraju naučiti kako se odmarati u vodi, kako bi bila u stanju da se oporave i ispetljaju iz kritične situacije. Aqua pedagogija uči djecu u ranoj dobi kako reagirati  na situaciju ako se nesretnim slučajem nađu pod vodom, kako plutati na leđima, odmarati se, oporaviti se i nastaviti se boriti za svoje spašavanje sa minimalnim utroškom energije.

 

 

 

Plutanje na leđima predstavlja jednu od osnovnih vještina u plivanju

 

Pošto je glava djeteta teža u odnosu na ostali dio tijela, plutanje na leđima je jedna od najlakših ali i najvažnijih tehnika plivanja, za starosnu grupu djece do 5 godina.

 

Glava bebe ili djeteta koje puže čini oko ¼ tijela, dok je proporcija kod odraslih samo oko 1/8, što čini glavu relativno velikom i teškom. U vertikalnom položaju nije problem održavati ravnotežu sa velikom glavom. Ali u drugom položaju poput položaja kod prsnog plivanja, dijete mora podići glavu iznad nivoa vode, kako bi bilo u stanju disati. Međutim, mišići vrata i ramena mogu prilično kratko izdržati ovaj položaj. Stoga, plutanje na leđima predstavlja razumnu alternativnu za odmaranje ili kretanje prema naprijed, bez umaranja.

 

Plivanje u položaju prema naprijed je potrebno samo kod započinjanja, stizanja ili orijentisanja u međuvremenu. Tokom tih faza većina djece savladava jake pokrete ruku kod prsnog plivanja dok će se noge micati i pokretati u čučećem položaju. Ova mješovita tehnika je primjenjiva za ovu starosnu dob i sasvim se prirodno primjenjuje.

 

Tehnika savladavanja udara

 

Plivanje predstavlja jednu složenu aktivnost, s jako frekventnim i intenzivnim vježbanjem, kako bi se izgradio mehanizam ublažavanja udara, koji se koristi tokom bilo kakve vrste razonode.

 

Nezavisnost i samoodgovornost mogu se razviti samo u slučaju ako su djeca tome postepeno izlažu.

 

Djeca uče u ranoj dobi osnovna pravila:

 

-skakati ili spuštati se u vodu bez ičije pomoći

-držati se ivice bazena prstima stopala i dobro razmisliti što žele raditi u vodi

-provjeriti da nema ništa ili nikoga u vodi na tom mjestu na koje žele skočiti

-skakati dovoljno daleko od ruba sa koga skaču

-ne skakati u blizni drugih plivača kako ne bi nikoga povrijedili

 

Ukoliko se slijede ova pravila ili se djeca njima stalno uče onda je rizik od zadobijanja povreda sveden na najmanju mjeru i onda su djeca pripremljena na susret sa velikim brojem plivača u javnim bazenima ili na jezeru.

 

Intenzivan trening može izgledati haotičan, čak može dovesti do popuštanja discipline, te izgledati kao Pariz u saobraćajnoj špici. Međutim, ukoliko se poštuju pravila možete izaći na kraj neozlijeđeni. Ispravno nadgledanje i povjerenje u mogućnost samoprocjene su vrlo važni čimbenici. I kako kaže izreka : Ako možete voziti u Parizu, možete voziti bilo gdje!

 

Djeca koja su naučila plivati po konceptu Aqua pedagogije, naučila su koristiti zonu ublažavanja udara i u nasloženijim situacijama.

 

Aqua pedagogija se zasniva na iskustvu i nastavnim metodama Uwe Legahna, tijekom njegove karijere kao: nastavnika tjelesnog odgoja, trenera plivanja, plivača takmičara i vaterpoliste, spasioca na vodi, predavača na mnogim prezentacijama i seminarima o ovoj temi, i na kraju kao vlasnika velike škole plivanje u Hamburgu.